|
|
| < | svibanj, 2008 | |||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | |||
| 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 |
| 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 |
| 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 |
| 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 | |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
ovdje je sve ne definirano....
bit će napisani postovi pomalo i filozofskog tipa, hehe... tako da, tko ne voli teme koje muče sveopći svijet, neće se pronaći na ovom blogu...
ali svi ste vi u biti dobrodošli
p.s. ostavljajte komentare ili nekakva pitanja...
ma daj, ostavljaj bilo što... 
Hit Counter
...:::25.12.2007.:::...
147,586 People
Free Online Dating
Otkrijte mi koliko.... hehe 
Dnevnik.hr
Video news portal Nove TV
Blog.hr
Blog servis
Forum.hr
Monitor.hr
ako me ikada sretnes u ovom ukletom gradu
ostani mirno na istoj strani plocnika
ne stavljaj ruke na lice, nemas sto od mene kriti
glavu gore, nama je ljubav lozinka
ne pitaj je li pravedno sto nas je prekrio mrak
ni to sto nismo zajedno, pusti suzu daj mi znak
da jos nije prestalo, da nikad nece prestati
mogu proci stoljeca, mogu ti i umrijeti
a ti me nisi prestala, i nikad neces prestati
ljeta, zime, proljeca, za tebe cu zivjeti
i pjevati
ljubav je slijepa i luda, ne zna za boga ni suda
al' lijepo pjeva i lijepo dusu odijeva
ako me ikada sretnes ne stavljaj ruke na lice
stavi smijeh iz stare razglednice
Kazi kad stvarno volio me i nisi
oduvijek jasno mi je bilo to
vjecito ona druga na tvojoj listi
ali ni sebi, ni Bogu
nisam smjela da priznam to
...:::____:::...
_IVONA_
_PEPA_
_RUŽA_
_ENA_
_PLAVUSHA_I_BRINETA_
Kada bio sam sa njom
volio sam je
i ona je tada voljela mene
voljela me, voljela me je
Al' dosli su ljudi
pokvareni, zli
i svakakve lazi su pricali
Jer ljudi su pokvarena rasa
prljava i zla, i ko ljude slusa
taj uvjek nastrada
Kad covjek voli zenu
Salje vojske da je traze
Kad covjek voli zenu
Sam sebe vara
Sam sebe laze
U mojim venama jos je njenog otrova
Jos je doza prejaka
A tebe ljubim, da ne poludim
Da zaboravim
Nemama šta pametno za reć....
Poslušajte pjesmu...
Možda vam bude jasno...
Basshunter Lyrics
...Oprosti što ti srce
..ne želim dati
...Oprosti za sve suze
..koje ćeš proplakati
...Oprosti što još uvijek
..njemu dajem sve
...Oprosti, iako znam
..da tako više ne ide
...Oprosti što te ipak
..od sebe ne puštam
...Oprosti što je bio on meni
..sada ja radim tebi
...Oprosti što me čekaš
..i nikom me ne daš
...Oprosti što se otimam
..i što se njemu vraćam
...Oprosti što sam ipak
..opet uz tebe
...kad znam da srce
..uz drugog sretnije ne bi moglo biti
...I opet oprosti što si dozvoljavam
..da te volim na svoj način
...I opet oprosti što se vraćam njemu
..samo da shvatim kakvu uz tebe imam sreću...
ona je bila mlada djevojka koja je tek počela izlaziti... tek je tada počela otkrivati i ulaziti u svijet koji je do tada za nju bio nepoznat.. ili poznat tek po pričama. on je bio malo stariji momak koji je bio jako dobro upoznat i ispraksiran u svijetu koji je jednako prljav kao i svet...
znali su se još od davnih dana prije onog dana... onog dana kada su počele sve radosti i sve muke...
onog dana kada su se prvi put poljubili... od toga dana počeli su se viđati... dopisivali su se svakoga dana.. dugo u noć...
ona je pomislila kako je sretna i kako je vrijeme prolazilo, sve je više mislila kako će njega usrećiti.. postalo je više bitno to kako se on osjeća, kako on misli... kako on želi... dala mu je sve.. ponos, strast, želje, vrijeme... pažnju, osjećaje... SEBE... sebe u cijelosti.
bilo je lijepo, on je nju ljubio u čelo.. činio da se osjeća kao da je najvažnija na svijetu... to je tako trajalo jako dugo.. i predugo... i dalje su se viđali i čuli gotovo svakoga dana, dugo u noć...
jedne večeri, on je prošao pokraj nje... ona se nasmiješila.. mahnula je.. nije nju vidio... odjednom, njeno lice prekrivaju suze i srdžba.. bio je s drugom...
odlučila je prijeći preko toga... a on je bio uvijek iskren prema njoj i odgovarao je na svaki njen upit o drugoj... on je strpljivo odgovarao i rekao kako s drugom nije kao s njom... na sekundu mu je i povjerovala...
ona je zaista prešla preko toga...
sve dok nije upoznala princa... prinčeva surova iskrenost i spontanost učinila su da prestane misliti na njega.... sada je s princom i smije se kao nekada... i sada je sretnija nego kada je bila s njim...
vraćajući se od princa, vidjela je njega...
smiješio joj pomalo i pokvareno te joj rekao "Bok!"
ona je vratila pozdrav...
smiješila se sažalijevajući ga.. njega i njegovu dvoličnost u kojoj će si zapetaljati život.. a to mu zaista ne želi...
svakako je kraj nečega.. ali je i početak nečega lijepoga...
NEŠTO LIJEPO TREBA DA SE DESI....
Rabin Šelomo je rekao: "Ako želiš čovjeka dignuti iz blata i prljavštine, nije dovoljno da stojiš na vrhu, rukom sežeš u dubinu i ponudiš mu pomoć. I sam moraš napraviti put do dna, do blata i prljavštine. Tada ga primi sa snažnim rukama i povuci njega i sebe na svjetlo."
(hasidska priča)
Često mi se dogodi da se probudim po noći, počnem razmišljati o nekom ozbiljnom problemu i najzad odlučim da o njemu progovorim s papom. A onda se probudim i postanem svjestan da sam ja papa.
(papa Ivan XXIII)
PRIČA JEDNE LIJEČNICE....
Liječnica sam. Svojedobno me u ordinaciji posjetio muškarac, koji bijaše obolio od raka kostiju. Da bi mu spasili život, u kuku su mu odrezali nogu.
Kad sam ga počela liječiti, imao je dvadeset četiri godine. Bio je vrlo ljutit muškarac, ogorčen na svoju sudbinu. Njegovao je u sebi osjećaj nepravednosti, osjećao duboko neprijateljstvo prema svim zdravim ljudima budući da mu se činilo nepoštenim to što je tako rano u žiovtu trebao doživjeti toliki gubitak.
Bavila sam se tim muškarcem i zajedno s njime probijala kroz žalost i bijes; pritom sam upotrebljavala slikanje, izražavanje u metaforama i psihoterapiju. Nakon više od dvije godine intenzivnog rada došlo je do vidljivog poboljšanja. Počeo je "dolaziti k sebi". Kasnije je počeo posjećivati druge ljude koji su doživjeli tjelesne gubitke i pričati mi čudesne priče o izlječenjima.
Jednom je posjetio mladu ženu, približno njegovih godina. U Palu Altu je bilo vruće i bio je obučen u kratke hlače tako da se, kad je ušao u njezinu sobu, dobro vidjela njegova umjetna noga. Žena koja je, zbog gubitke obiju dojki, bila vrlo utučena nije ga ni pogledala. Da bi je makar malo razvedrile, medicinske sestre su upalile radio. Budući da je jako želio privući njezinu pozornost, skinuo je umjetnu nogu i na jednoj nozi počeo plesati po sobi i u ritmu glazbe pucketati prstima. Zabezeknuto ga je pogledala te potom prasnula u smijeh i rekla: "Čovječe, ako ti možeš plesati, i ja mogu pjevati."
Godinu dana nakon tog događaja sjeli smo da bismo ocijenili naš dotadašnji rad. Pričao mi je što je za nj važno i potom sam mu ja objasnila što je važno u našem procesu. Dok smo ocjenjivali dvije godine našeg zajedničkog rada, otvorila sam njegovu kartoteku i otvorila brojne crteže iz ranog razdoblja terapije. Pogledao ih je i rekao: "Oh, pogledajte ovaj." Pokazao mi je jedan od prvih crteža. Tada sam mu bila predložila da nariše svoje tijelo. Narisao je vazu, kroz koju je išla duboka crna pukotina. Bila je to slika njegova tijela; uzeo je bio crnu bojicu i nekoliko puta narisao pukotinu koja je išla kroz vazu. Pritom je bijesno škripao zubima. Za nj je to bilo vrlo bolno, budući da je mislio da ta vaza nikada više neće biti neoštećena i da nikada više u njoj neće moći držati vodu.
Sada, godine poslije toga, vratio se crtežu i rekao: "Oh, ovaj nije dovršen." Izabrao je žutu boju i prstom pokazao na raspuklinu: "Pogledajte ovdje - ovdje gdje je polomljena - upravo kroz tu pukotinu dolazi svjetlost." Potom je žutom bojom narisao svjetlost kako se prelijeva kroz pukotinu u njegovu tijelu. Oštećena nas mjesta čine snažnima.
Ne mogu i necu
da te volim vjero, nevjero
ali mogu jednom nedeljno
da ukradem te od nje
Ona je morala znati
da ovo jednom mora da se desi
sve u zivotu se vrati
dobro i lose, zasluge i grjesi
Hehe... šta da vam kažem? Ne znam... Ok, osim ovog...
Živjeti ljubav između sna i jave.... Hm, zvuči romantično, zar ne? Bar na prvi pogled... Ali to definitivno nije tako. Romatično je sve poslije nje jer shvatiš koliko si gubio, koliko si propustio dok si tako živio. Nadao se nečemu čega nema, nešto što ne postoji... u biti, nadao se nečemu što si u dubini sebe ne želiš. Nešto što ne želiš ni svome najgoremu neprijatelju.
Vrtiti se u krug bez kraja cijelo vrijeme, lutati u mraku i s veseljem dočekivati tek par zraka svjetlosti. Jedino što mi je žao što se nakon dugo vremena provedenog u mraku navikneš na mrak i poželiš ostati u njemu; uvjeravaš se da je tako najbolje i da je to takva vrsta sreće koju si želiš, koju zaslužuješ... A ipak se nadaš nečemu više. Već i očekuješ najgore, ali nadaš se najboljem. I to najbolje tražiš u svakoj prljavoj sitnici.
Na koncu svega shvatiš da nema ničega lijepog u onome što je prljavo... Da nema ničega sretnog u onome u čemu ti sreću moraš tražiti. Sreća se ne bi trebala tražiti, trebala bi nam se jasno osmjehnuti.
Biti ili ne biti? Pitanje je sad...
Voljeti ili ne?Heh, za to treba neko duže vrijeme...
Ima jedno pitanje koje mi se non - stop ponavlja u glavi... Došla mi na pamet jedna priča, ljubavna priča. Počela je dopisivanjem na netu, kasnije je sve to preraslo u poznanstvo i razvilo se u vezu...
A sad, jesu li onu tek jedan od rijetkih izuzetaka?
Ili je ipak moguće...
zaljubiti se na prvi pogled...
pa čak i preko neta...
Stvarno ne znam što bih odgovorila na ovo pitanje jer... mislim da se danas otvaraju novi horizonti pa je sad i takvo zaljubljivanje moguće. Možda se tako i lakše zaljubit, heh... Ne znam, zbilja. Ali jedno sigurno znam... Pozitivna stvar; uspiješ nekoga upoznati po riječima... Upoznati kakva je osoba, što misli o pojedinim stvarima. A opet negativna stvar je ta što nam ta osoba može lagati, a i mi sami. Zbilja "dvolična stvar"...
Sva vaša mišljenja su dobrodošla...
*Ovo stvarno nije dug post, ali nadam se da ćete mi moći odgovoriti na pitanje...
hvala
Mala kriza... al neće dugo... ne dam se ja... samo tako da si dam malo oduška... da odlučim o nekim situacijama, ljudima i o sebi, na posljetku...
trenutno bih se opisala kao vrlo neshvaćena i komplicirana i slojevita osoba...
čudno, zar ne? to su neke riječi pjesama koje su rekle sve umjesto mene...
pusa svima od zagonetne...
I ti si se ko druge sve
na moju tuznu pricu bas nalozila
sazalila, raznezila
i na svom srcu vec me zabelezila
Stani, lazem te u oci
ja se lazno predstavljam
samo hocu ove noci
da kod tebe prespavam
Stani, nisi valjda luda
zar si promasila vek
nisam vredan tvoga truda
nisam gospodin zauvek
Kazem ti, rastanci tesko mi padaju
jer dobri momci su dobri da stradaju
ne zali me, ne, nije kraj sveta
Naivna, naivna
ja bicu samo za tebe
ne skidaj mi zvezde s neba
nema za to potrebe
Naivna bicu samo
da mi usne poljubis
luda sam, luda za tobom
zar to ne vidis
Nevolja s tobom mirise
okrecem ledja pameti
zbog tvojih vrelih pogleda
ne brini samo nastavi
Prava, ona misli da je prava
i sa tobom bi da spava a ne zna da si moj!
Plava, zar je važno sto je plava?!
Kad svaki pramen moje crne kose postat će joj nespokoj!
Da l' ona zna šta sam ti ja
šta sam ti značila
da sam ti dane vedrila i oblačila!
Da l' ona zna kog ne voli kom se suprotstavlja
i da sam ja ona koja ostavlja!
Moje psovke
tvoji su maniri
ti s nekom petom si,
prica se opet siri
sve sam ti bila,
al cool zena nikad nisam...
Slomio si sve,
sve u meni slomio...
Nisi mi otac, ni brat,
sta si mi pruzio,
nisi, a sve u meni umire
od ljubomore...
Nisi mi prijatelj, ni drug
sad tebe stidim se...
Nisi...
kad ova zena izgubi
i djavo plasi se...
Skupa odeca,
i nocas svi su moji
al ko po kazni,
tvoje se senke bojim
i opet vidim se,
ja cool zena vise nisam...
Jer kad ne znaš kad imaš šta imaš
Ni to da li si pošla ili stala
Da sam barem tako nešto znala
Ti bi bio zadnje
Kad si sa njom ti si sam
Ako ništa drugo, ono barem tebe dobro znam
Da me sanjaš osjetim
I da znaš da spavam otvorenih očiju sa njim
Pa šta mi je onda, pitam samu sebe
Tek obična veza k'o hiljadu sličnih
Uhvatim se često, zagledam u svakog
Što na tebe barem samo malo sliči
Ti bi bio zadnje što bih dala
Prva, nisam ti prva, ja sam mrva
na stolu tvojih ljubavi
veze, jos nesto nas, al' samo steze
bolje nek pukne, ostavi
jer ja, nisam ni vjestica ni bila
ja, samo sam ljubila
Ostavi me, k'o kisa zemlju suhu
ostavi me, na vodi i na kruhu
ostavi, i vise se ne javi
Ostavi me, k'o neko davno pismo
ostavi me, k'o da se sreli nismo
ostavi, nek' ruka ruku pozdravi
Vjera, u ljubav vjera mene tjera
da s tobom zivot potrosim
rijetko, prevari tako nekog netko
k'o mene ti, al' zivim s' tim
jer ja, nisam ni vjestica ni bila
ja, samo sam ljubila
jeste li imali prilike razgovarati s osobom koja ruši sve pred sobom? tlo pod kojim hodate... vaš jasan obzor... pogleda na svijet kakav bi, po vašem mišljenju, trebao biti... vedar pogled u vašim očima... srce koje je bilo otvoreno za sve... sve dok niste upoznali tu osobu...
JESTE LI?
hm, makar jednom jeste. bilo to ženska osoba ili muška. ja jesam... bila je to muška osoba... nažalost...
počelo je kao obična zafrkancija, nešto potpuno drugačije. nešto što prije nisam iskusila. ni ja ni moje srce ni moj svijet koji je bio poseban u mojim očima, samo za mene... nikoga nisam puštala u njega, bio je samo moj.
razvijalo se sve s vremenom, postajalo ozbiljnije. bilo je lijepo...
a onda je počeo rušiti sve pred sobom. sve ono što sam gradila sasvim sama. moje stavove, osjećaje, mišljenje o ponekim stvarima... bilo mi je stalo, ali nisam to nikada pokazala... zbog onog prije, hm...
pitam se sada, je li čovjek hladan? ili je samo gladan pažnje, ljubavi, nježnosti i darivanja topline i sigurnosti?
kad nas jednom netko povrijedi, ostaje neizbrisiv trag hladnoće... ili bolje rečeno, prevelike opreznosti...
pitam se (opet), da li ostavljamo mjesta za one lijepe stvari koje nam se mogu dogoditi? ili ih samo puštamo da prođu pored nas? i to sve zbog toga što nas je netko jednom davno netko povrijedio te smo sada preoprezni...
pitam se, kada ćemo, napokon, skinuti maske i jednostvano bili ono što i jesmo? kada ćemo se prepustiti svojim osjećajima i željama?
tek tada nećemo dopustiti da one lijepe stvari ne prođu mimo nas...
tek ćemo tada dopustiti da prođu "kroz" nas...
Samo mi javite kada ga vidite
Samo da znam da dobro je
Makar i s njom
I nije vazno to sto nismo zajedno
On je zauvijek najveci u srcu mom
...eto...<
..ovaj post bit će kratak...
...vrlo kratak...
..ma u biti, nema se to puno reći...
...odlučila sam...
.. i nitko me neće spriječiti u tome...
...planiram ovo već neko vrijeme...
..već dulje vrijeme...
...odlučujem neke odluke...
..ali sada...
...ovo je prava poruka...
..odlučila sam...
...neću vas nagovarati da činite isto što i ja...
..jer ne bi bilo u redu od mene...
...svatko ima pravo na svoj izbor...
..a ja...
...odlučila sam...
..tako je najbolje...
...neće više biti patnje...
..neće biti tuge...
...suza...
..nevjerice...
...neće se više događati loše stvari...
..nemojte me pokušavati spriječiti...
...nećete uspijeti...
..a ja...
...odlučila sam...
..usnuti zauvijek...
...u svoj svijet...
..neće biti tuge...
...suza...
..nevjerice...
...neće se više događati loše stvari...
..odlučila sam...
...SMIJATI SE...
teška sam osoba po naravi i rijetko nađem nekoga s kim mi je dobro u vezi... nekoga s kim mogu pričati satima o svemu, tko će me zagrliti i shvatiti kad mi je teško...
a i kad nađem, nešto se ispriječi. ovaj put daljina... ogromna daljina... 350 km... ne mogu ni danas vjerovat da sam našla nekoga u tako kratkom vremenu i ujedno ga izgubila. sada su ostale poneke poruke i poneko dopisivanje... ne mogu se zadovoljiti tim mrvicama. mrcino, trebam te! jako, više nego ikada.
sve što mi je ostalo od tebe je ta jedna narukvica koju ne skidam ni kada idem spavat. mogu bit s bilo kojim dečkom, s nijednim nije kao s tobom. znaš i sam da sam sada s njim, ali nisam navikla biti sama... mrzim biti usamljena; to jedini razlog što se i dalje kupim s njim...
otkako smo se rastali, nisam više ista... od našeg zadnjeg poljupca, zadnjeg zagrljaja, zadnjeg pogleda... znam, trebala sam doći za Novu, ali nisam jednostavno mogla. možda nisam imala dovoljno hrabrosti... ne brini... NISAM bila s njim tu večer... tu sam večer, kad već nisam mogla biti s tobom, pokraj tebe, bila s tobom u mislima...
u zadnje vrijeme je često tako... u mislima... odlutam... na Kupu... gdje smo zajedno... ono igralište... ti...
nedostaješ mi užasno... sada više nego ikada...
i molim te, oprosti mi...
zapamti, TI si mi bitniji... unatoč daljini koja mi te otela iz naručja... od usana koje još uvijek gore samo za tvojim poljupcima... od tvojih toplih riječi... od tvog osmijeha... od tebe...
ljudi, nije baš uobičajen post, ali ovo mi je jako bitno...
pročitat će ovo jednom osoba kojoj je ovaj post i namijenjen...
ovo je za tebe moje mrcino :)
The world closing in
Did you ever think
That we could be so close,like brothers
The future's in the air
I can feel it everywhere
Blowing with the wind of change
Take me to the magic of the moment
On a glory night
Where the children of tomorrow dream away
In the wind of change
Walking down the street
Distant memories
Are buried in the past forever
The wind of change blows straight
Into the face of time
Like a stormwind that will ring
The freedom bell for peace of mind
Let your balalaika sing
What my guitar wants to say
